Конкурс за додјелу награда за 2020. годину
25/12/2020
Преокрет у РТЦГ: Два синдиката, један други не признају!
25/12/2020
Podgorica, 2020.
Mediji u Crnoj Gori – između zagrljaja vlasti i borbe za profesiju
Izdavač:
Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Urednica:
Daliborka Uljarević
Glavni autor:
Duško Vuković
Koautorka:
Daliborka Uljarević
Saradnici/e:
Damir Nikočević
Maja Marinović
Damir Suljević
Dizajn i produkcija:
Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Tiraž:
150 primjeraka
Izdavanje ove publikacije podržala je ambasada Kraljevine Holandije.
Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost Centra za građansko obrazovanje (CGO).
Od otvorene cenzure do pokoravanja RTCG
U osnovi trajućih i ozbiljnih problema u medijskom spektru u Crnoj Gori dominiraju uporni
pokušaji vlasti da medije stave pod svoju kontrolu. Generalno uzevši, ključni problemi se
reflektuju kroz sva tri oblika cenzure – otvorenu, prikrivenu i samocenzuru, zatim nedostatnosti
u postojećem okviru i praksi samoregulacije i regulacije, uz partijsko „pokoravanje“ javnog
servisa RTCG.
Otvorena cenzura je najmjerljivija i najstarija forma pritiska jer uključuje napade na novinare i
imovinu medija. Ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnog lista Dan, Duška
Jovanovića, bio je početak, kako zvanični podaci pokazuju, za 92 napada na novinare i imovinu
medija u Crnoj Gori od 2004. do kraja 2019 1 .godine. Većina tih slučajeva nikada nije dobila
odgovarajući epilog. Posebno su bili uznemirujući napadi u 2018.godini na Oliveru Lakić iz Vijesti
i 2007.godine na Tufika Softića iz Monitora. To ukazuje na to da nadležne institucije ne rade
odgovorno ni profesionalno, dominantno zbog političkih ograničenja, imajući u vidu da se
većina tih napada odnosi na novinare i medije koji imaju kritički stav prema vladajućoj partiji i sa
njima povezanim licima. Zato se Crna Gora označava nebezbijednom državom za novinare i
medije odlučne da se bave najosjetljivijim pitanjima vezanim za odgovornost vlasti, korupciju i
organizovani kriminal.
Prikrivena cenzura je novija, manje vidljiva ali opasna forma pritiska koja je već ostavila ozbiljne
posljedice u crnogorskom medijskom sektoru urušavajući tržište medija. Primjenjuje se
prvenstveno kroz politiziranu, diskrecionu i netransparentnu raspodjelu javnih fondova,
subvencija i pratećih olakšica medijima. Radi se o zloupotrebi javnih sredstava i monopola,
zloupotrebi regulatornih i inspekcijskih ovlašćenja i nezakonitih pritisaka. Istraživanja Centra za
građansko obrazovanje (CGO) 2 , koji je ovo pitanje prvi otvorio u Crnoj Gori, dokazuju da je
finansiranje medija iz javnih fondova, kroz najrazličitije oblike, u direktnoj vezi sa tim koliko
povoljno ili kritički medijske kuće izvještavaju o vladinim odlukama i aktivnostima, pri čemu oni
koji podržavaju vladajuću strukturu dobijaju najveći dio sredstava, dok su ostali uskraćeni za
novac iz Budžeta. Godinama su vlasti pokušavale da ignorišu ili negiraju nalaze istraživanja CGO-
a, iako su ista bila uredno, kao relevantna, citirana u brojnim međunarodnim izvještajima.
Konačno je problem prepoznat i adresiran kroz novi Prijedlog Zakona o medijima, koji je Vlada
Crne Gore usvojila krajem 2019. godine.
Autocenzura nastaje kao jedna od posljedica otvorene i prikrivene cenzure. Sve je manje
novinara spremno da se posveti profesionalnom i istraživačkom novinarstvu, a to utiče i na
ukupni pad kvaliteta izvještavanja koji je danas u Crnoj Gori na zabrinjavajuće niskom nivou.
1 Do decembra 2017.godine – 85 (izjava D.Pejanovića, MUP, april 2018), zatim četiri tokom 2018.godine (Lakić,
Sadiković, Jovanović, imovina lista „Sloboda“), i u 2019.godini tri napada (Popadić, Adrović, Otašević)
2 http://cgo-cce.org/izdavastvo/demokratija-izdavastvo/#.XpFxYNMzb_Q
Samoregulacija je tokom početnih faza svog razvoja praktično sasječena dubokom polarizacijom
unutar medijskog sektora, a na što je ne mali uticaj imalo i negativno djelovanje vlasti 3 . Jedna
od prvih žrtvi bio je i Kodeks novinara koji se sve češće i otvorenije krši. Treba primijetiti da su
individualni samoregulatori pokazali veći stepen posvećenosti i profesionalizma nego vlastima
bliži Medijski samoregulatorni savjet (MSS). Stoga bi bilo kontraproduktivno da vlast nastavi
praksu privilegovane podrške MSS-a, kako se to sada vidi u rješenjima iz Prijedloga Zakona o
medijima. Takav pristup se kosi sa principom samoregulacije i nastavlja da ojačava podjele u
medijskom sektoru, a što ne doprinosi ni potrebnom unaprijeđenju etičkih standarda.
Agencija za elektronske medije (AEM), kao regulator, do sada nije dosljedno poštovala Zakon o
elektronskim medijima, što je rezultiralo izostankom primjene adekvatnih mjera, uključujući i
krajnju mjeru – oduzimanje odobrenja za rad onima koji su drastično ili kontinuirano kršili
Zakon. Takav (ne)rad AEM-a stimulisao je nelojalnu konkurenciju na medijskom tržištu,
posebno u dijelu omogućavanja da prihodi od marketinga idu prema emiterima koji ne
proizvode značajan obim programa u Crnoj Gori, a na što su se obavezali prilikom dobijanja
odobrenja za emitovanje, ili je, čak, proizvodnja tog programa minimalna, odnosno nekad je
bilo upitno da li ispunjavaju obaveze iz dozvola za rad. Takođe, tolerisanje kršenja programskih
principa i standarda, kada su u pitanju mediji bliski vlastima, doprinijelo je urušavanju ne samo
medijskog tržišta nego i profesionalnih standarda i etičkih normi. Umjesto da bude na braniku
načela koji uređuju odnose u pružanju audio-vizuelnih medijskih (AVM) usluga, AEM je nerijetko
bio saveznik u njihovom kršenju kroz propuštanje da dosljedno primijeni Zakon na sve medije 4 .
Partijsko zauzimanje RTCG predstavlja najdirektniju demonstraciju političke sile vlasti na medije
u posljednje četiri godine, a kao takvo je notirano i u relevantnim međunarodnim izvještajima.
Tokom 2016. godine, Savjet RTCG je postavio za generalnog direktora osobu koja je
profesionalac i koja nije bila vezana za bilo koju političku strukturu, čime je vladajuća
Demokratska partija socijalista (DPS) izgubila kontrolu nad javnim servisom RTCG. Ubrzo su bila
vidljiva određena poboljšanja programa, naročito u dijelu širenja prostora za pluralizam
mišljenja, ali i u izvještavanju o najrazličitijim i za vlasti neprijatnim temama, a što su primarni
zadaci istinskog medijskog javnog servisa. U akciji koja je trajala skoro godinu dana, DPS je uspio
da nezakonito “očisti” Savjet RTCG od nepodobnih članova iz civilnog društva i promijeni
njegovu strukturu postavljajući svoje lojaliste. Uslijedila je nezakonita smjena menadžmenta i
uredništva. Danas je RTCG upravo onakav kakav ga je DPS i htio – zatvoren za argumentovana,
drugačija i kritička mišljenja, uz povremena simuliranja te drugosti kroz već prepoznate i nove
snage među “igračima” DPS-a.
Novinari i kritički orijentisani mediji i dalje na meti
3 http://media.cgo-cce.org/2019/02/Savjest-sedme-sile.pdf
4 http://media.cgo-cce.org/2019/04/Kontrolisani-haos-u-regulaciji-elektronskih-medija-web.pdf
Broj napada na novinare smanjen je u 2019. godini, ali i dalje nije rasvijetljen nijedan od
najtežih ranijih slučajeva, poput ubistva suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan,
Duška Jovanovića (2004. godina), pokušaja ubistva novinara dnevnika Vijesti i nedjeljnika
Monitora Tufika Softića (2007. godina) i Olivere Lakić (2018. godina) 5 .
Vlada Crne Gore je 2016. godine osnovala komisiju sa zadatkom da prati postupanje državnih
institucija u istragama napada na novinare i imovinu medija. Nakon isteka dvogodišnjeg
mandata, komisiji je produžen mandate za još dvije godine. I ova komisija, kao i prethodna,
suočava se sa (in)direktnom opstrukcijom u radu. Predsjednik Komisije, Nikola Marković, u više
navrata je ukazivao na to i na nepostojanje političke volje da se rasvijetle slučajevi napada na
novinare 6 .
U 2019. godini su se desila tri nova napada na novinare u Crnoj Gori 7 , od kojih je jedan bio
fizički, dok su ostala dva kvalifikovana kao zastrašivanje, odnosno verbalne prijetnje. U dva
slučaja se radilo o novinarima privatnih medija – dnevnih listova Dan i Vijesti, a u jednom o
direktoru Radio Tivta, lokalnog javnog radija.
Fizički je napadnut novinar dnevnika Dan, Vladimir Otašević, a verbalne prijatnje (zastrašivanje)
pretrpjeli su dopisnik dnevnika Vijesti iz Ulcinja, Samir Adrović, i direktor Radio Tivta, Dragan
Popadić. U sva tri slučaja poznati su počinioci i njihovi motivi.
Otaševića je fizički napao Mladen Mijatović, službenik policije koji se u vrijeme incidenta nalazio
u društvu kontraverznog biznismena Dragana Bećirovića (nezvanično je njegov tjelohranitelj) i
višeg državnog tužioca Miloša Šoškića. Otašević je mobilnim telefonom fotografisao Bećirovića i
tužioca Šoškića dok su izlazili iz prodavnice mobilnih telefona u poslovnom centru “Delta City” u
Podgorici, a na šta je reagovao Mijatović, koji je prišao i imao agresivan fizički kontakt sa
novinarom, što se moglo vidjeti na snimcima nadzornih video kamera objavljenim u medijima.
Popadića je na javnom mjestu vrijeđao i prijetio mu lokalni biznismen Rade Arsić, koji je bio
nezadovoljan izvještavanjem Radio Tivta o sudskom sporu koji vodi porodica Arsić.
Adroviću je prijetnje, preko društvene mreže Facebook, uputio Samir Selović, brat lokalnog
imama, nezadovoljan njegovim izvještavanjem o događaju u Šasu, u koji je bio uključen imam
Jetmir Selović.
Osumnjičeni za napade na Popadića i Adrovića su procesuirani, dok je osumnjičeni za napad na
Otaševića pošteđen. Sud za prekršaje u Kotoru je 11. jula 2019. godine osudio na novčanu
kaznu biznismena Arsića. Proces protiv napadača na Adrovića nije još okončan, dok je Osnovno
državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo krivičnu prijavu protiv osumnjičenog za napad na
5 Napad na Oliveru Lakić prvo je kvalifikovan kao pokušaj ubistva, a kasnije prekvalifikovan u krivično djelo nanošenje
teških tjelesnih povreda – https://www.vijesti.me/tv/slucaj-napada-na-oliveru-lakic-kako-je-pokusaj-ubistva-postao-
nanosenje-teskih-tjelesnih-povreda
6 https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Drustvo&datum=2018-03-29&clanak=640576
7 Regionalna platforma https://safejournalists.net/me/homepage/
Otaševića, uz ocjenu da njegove radnje “ne sadrže bitne elemenata bića tog krivičnog djela, kao
ni bilo kojeg drugog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti”.
Iako je policija poslala optimističke signale devet mjeseci nakon ranjavanja novinarke Vijesti,
Olivere Lakić, ispostavilo se da za to nije bilo utemeljenja i da je namjera bila da se “umire”
zainteresovane međunarodne adrese, a posebno Evropska komisija pred objavljivanje svog
godišnjeg izvještaja o Crnoj Gori. Naime, pomoćnik direktora Uprave policije, Enis Baković, je u
februaru 2019. godine obavijestio javnost na konferenciji za medije 8 da je policija došla do
dokaza da iza ranjavanja novinarke Lakić stoji kriminalna grupa koju je, navodno, organizovao
Podgoričanin Filip Bešović. No, javnosti kasnije nijesu ponuđeni uvjerljivi dokazi da je policija na
pravom tragu, a do takvih dokaza nije došla ni Komisija koja se bavi praćenjem postupanja
državnih organa u slučaju napada na novinare. Dodatno, Komisija je u posljednjem izvještaju
uputila niz zamjerki i preporuka nadležnim pravosudnim organima u vezi sa ovim slučajem.
Nema nikakvog pomaka ni u rasvjetljavanju napada na novinara Vijesti i nedjeljnika Monitor,
Tufika Softića, koje je kvalifikovano kao pokušaj ubistva, dok je napad na Mladena Stojovića
(2008. godina), slobodnog novinara iz Bara, adaktiran zbog zastare.
U slučaju napada na Stojovića, Komisija je ustanovila propuste u istrazi koji upućuju na namjeru
lokalnog tužioca, Milenka Magdalinića, da izbjegne pomniju istragu indicija da iza tog napada
stoje kontroverzni biznismeni Branislav Brano Mićunović i Radojica Božović. Komisija u svom
izvještaju daje izvod iz kraće službene zabilješke po kojoj je “Stojović policijskim službenicima
Nedoviću i Miloševuću rekao da bi jedini motiv napada na njega mogao biti njegovo učešće u
emisiji Insajder koja se emitovala na televiziji B92 u kojoj je on učestovao i tom prilikom govorio
o sumnjivim poslovima u fudbalu Srbije i Crne Gore, kojom prilikom je, između ostalih govorio, i
o Branislavu Branu Mićunoviću i Radojici Božoviću.“ 9 Mićunović i Božović saslušani su deset
godina kasnije, dva mjeseca prije nego je proglašena zastara, i to nakon što je Komisija utvrdila
propuste. Način na koji je to učinjeno vodi zaključku da se radi o formalnom činu. Mićunović je
odbio da se uopšte izjašnjava, a Božović je u pisanoj izjavi negirao bilo kakvu umiješanost.
“Dalji su napori potrebni da se krivično gonjenje vrši djelotvorno i bez kašnjenja, ali i da bi se
izbjegla zastara. Od vlasti se očekuje da pokažu nultu toleranciju za prijetnje i napade na medije,
a treba i da se suzdrže od davanja izjava koje mogu da stvore okruženje koje nije pogodno za
slobodu izražavanja”, konstatovano je u izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori za 2019.
godinu, u kojem je notirano i to da je “napredak u rješavanju nasilja nad novinarima i medijima i
dalje veoma ograničen, a stari predmeti ostaju neriješeni. 10
8 https://www.glasamerike.net/a/crna-gora-policija-napad-novinarka/4794467.html
9 Izvještaj o radu Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji nasilja nad
novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija za period od 23. januara – 23. maja 2017. godine –
http://www.mup.gov.me/biblioteka/izvjestaji?AccessibilityFontSize=default%3fquery%3dUnesite+pojam%3a%3fquery
%3dUnesite+pojam%3a&alphabet=lat&pagerIndex=4
10 https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/20190529-montenegro-report.pdf
Tek poslije 15 godina od ubistva Duška Jovanovića (27. maja 2004.godine) vlast je priznala
propuste u istrazi koji su doveli do toga da ovaj zločin ne bude rasvijetljen do sada, a moguće i
nikada. Učestvujući na okruglom stolu “Mediji i medijski ambijent u Crnoj Gori“, koji je
organizovao skupštinski Odbor za evropske integracije, direktor Uprave policije, Veselin
Veljović, kazao je da je propust napravio tužilac, ne pominjući mu ime, koji je odlučio da lišenog
slobode Damira Mandića sasluša sjutradan, a ne isto veče. Mandić, koji je kasnije optužen za
saučesništvo i osuđen na 18 godina zavora, sjutradan se, nakon konsultacija sa advokatom,
branio ćutanjem i nije pred tužiocem ponovio ono što je kazao polciji. Taj propust je napravio
tužilac Novak Ražnatović, koji je ubrzo napustio Tužilaštvo i prešao u advokaturu.
Predsjednik vladine Komisije za praćenje istraga napada na novinare, Nikola Marković, koji je
zamjenik glavnog urednika dnevnog lista Dan, povodom priznanja direktora Uprave policije,
ocijenio je da „vlast i nadležni na skandalozan način pokušavaju da relativizuju sopstvenu
odgovornost zbog nečinjenja petnaest godina kada je u pitanju pronalaženje ubica i
nalogodavaca Duška Jovanovića.” 11
Komisija je duže vremena sugerisala Vladi da je potrebno angažovanje stranih eksperata koji bi
pomogli da se rasvijetle najteži slučajeve napada na novinare. Predsjednik Komisije saopštio je
početkom 2020. godine da je Vlada konačno dala saglasnost da Komisija angažuje stranog
stručnjaka, ali da je “ostalo još da se vidi hoće li to biti FBI, Skotland jard ili neka partnerska
njemačka služba” 12 .
Prema podacima Komisije, slučaj ubistva Duška Jovanovića apsolutno zastarijeva 27. aprila
2034. godine. Slučaj pokušaja ubistva novinara nedjeljnika Monitor, Tufika Softića, apsolutno
zastarijeva 1. novembra 2022. godine. U maju 2018. godine je nastupila apsolutna zastara
nerasvijetljenog slučaja napada na novinara Mladena Stojovića.
Četiri slučaja napada na imovinu dnevnog lista Vijesti iz prve decenije 21. vijeka zastarjeli su
2019. godine, a Uprava policije je tek početom aprila 2020. godine saopštila 13 da je uhapsila
dvije osobe osumnjičene za paljenje pet službenih automobila Vijesti tokom jula i avgusta 2011.
i februara 2014. godine. Policija je nezvanično saopštila da je, kao nalogodavca, identifikovala
Radoslava Gila Stanišića, koji je u bjekstvu zbog optužbi za neko drugo krivično djelo. Stanišić,
koji važi za člana podgoričke kriminalne grupe poznate kao ‘Zagorički klan’, negirao je,
posredstvom medija, bilo kakvu umiješanost u napad na imovinu Vijesti. Glavni urednik ovog
dnevnika, Srdan Kosović, kazao je da njih interesuje “da li je osumnjičeni ustvari samo izvršilac
koji je organizovao neposredno izvršenje ili je doista mozak operacije”. On je, takođe, ocijenio
da “ako je on mozak operacije, onda to može da znači samo dvije stvari, s obzirom da je tek sad
otkriven – da je jači od vlasti ili da je radio uz podršku dijela vlasti. Obje opcije su poražavajuće
po crnogorsko društvo". 14
11 https://www.slobodnaevropa.org/a/ubistvo-dusko-jovanovic-tuzilac-umor/30171641.html
12 https://www.vijesti.me/tv/emisije/markovic-strucnjak-iz-fbi-skotland-jarda-ili-njemacke-sluzbe-pomagace-komisiji
13 https://www.vijesti.me/vijesti/crna-hronika/policija-rasvijetlili-smo-slucajeve-paljenja-vozila-vijesti
14 https://www.vijesti.me/tv/emisije/paljenje-vozila-vijesti-ili-je-nalogodavac-jaci-od-vlasti-ili-je-imao-podrsku
Evropska komisija, ali i druge relevantne međunarodne institucije i organizacije, godinama u
svojim izvještajima upozoravaju da nema napretka u istragama slučajeva nasilja nad
novinarima, kako skorijih tako i onih starih, i pored obećavajućih izjava predstavnika vlasti, ali i
ukazuju na to da se takav vid pritiska na novinare i medije nastavlja. Izostanak rezultata vlasti u
istragama i procesuiranju napada na novinare i medije učvršćuje osjećaj nekažnjivosti za ova
nedjela, ali i uvjerenje da vlasti imaju određeni interes da se ovo pitanje ne rješava.
Odriješena kesa za podobne
Indeks održivosti medija u Crnoj Gori 15 koji procjenjuje međunarodna organizacija IREX za 2019.
godinu je 2,45 16 .
U Crnoj Gori ima više od 140 medija, među kojima je najmanje štampanih – četiri dnevna lista i
jedan nedjeljnik. Postoji i nekoliko lokalnih malotiražnih novina i jedna novinska agencija. Radio
stanica ima 52, od čega je 37 u privatnom vlasništvu, a 15 su javni radio emiteri. Samo
nacionalni javni radio (Radio Crne Gore) ima dva kanala. TV stanica ima 19, uz napomenu da
RTCG ima tri TV kanala. Tri televizijske stanice u privatnom vlasništvu imaju nacionalnu
pokrivenost, a 11 su kablovske televizije. Postoji i pet lokalnih javnih televizija.
Prema analizi Sindikata medija, urađenoj na osnovu finansijskih izvještaja preuzetih sa internet
sajta Poreske uprave Crne Gore 17 , 70 najvećih medija je u 2018. godini imalo oko 35,7 miliona
eura prihoda, a blizu 35,4 miliona eura rashoda. Skoro polovina prihoda (najmanje 16,5 miliona
eura) su iz javnih izvora, odnosno iz državnog i budžeta lokalnih samouprava. Od tog novca je
12,5 miliona eura otišlo na finansiranje RTCG, nacionalnog javnog emitera. 18
Podaci Poreske uprave Crne Gore, koji su objavljeni u medijima, ukazuju da su u 2018. godinu
medijske organizacije ušle sa poreskim dugom od 2,6 miliona eura 19 . Nijedne medijske kuće
nema na popisu najvećih dužnika koji je Poreska uprava objavila krajem novembra 2019.
godine. 20
Vlada je u više navrata, i sa u najmanju ruku nejasnim zakonskim osnovom, opredjeljivala
državnu pomoć privatnim medijima, a što je uključilo i otpisivanje dugova elektronskim
15 Indeks održivosti medija se dobija analizom stanja slobode govora, pluralnosti medija dostupnih građanima,
profesionalnih standarda novinarstva, poslovne održivosti medija i efikasnosti institucija koje podržavaju nezavisne
medije. Prosječne vrijednosti svih pokazatelja, dobijenih od lokalnih medijskih profesionalaca i eksperata koriste se
za izračunavanje jedinstvenih rezultata po ovim kriterijumima, a jedinstveni rezultati za dobijanje ukupnog rezultata za
pojedinu zemlju. Zemlje čiji je ukupni rezultat između 0 i 1 okarakterisane su kao “protivnice slobodnih medija“, a
mediji u njima kao ”neodrživi“. Zemlje čiji je rezultat između 1 i 2 smatraju se “neodrživim kombinovanim sistemima”,
a one čiji je rezultat između 2 i 3 posmatraju se kao “gotovo održivi mediji”. Za zemlje čiji se ukupni rezultat kreće
između 3 i 4 smatra se kako su postigle “održivost” na području medija.
16 https://www.irex.org/sites/default/files/pdf/media-sustainability-index-europe-eurasia-2019-full.pdf
17 https://safejournalists.net/me/montenegrin-media-in-2018-earned-36-million-euros-profit-300000-euros/
18 http://www.rtcg.me/sw4i/download/files/article/FINANSIJSKI%20IZVJESTAJ%20RTCG%202018.pdf?id=2203
19 https://www.novosti.rs/vesti/planeta.300.html:728626-Dugovi-gase-crnogorsku-sedmu-silu
20 http://www.poreskauprava.gov.me/vijesti/216256/AzURIRANA-CRNA-LISTA-PORESKIH-OBVEZNIKA.html
emiterima prema Radio-difuznom centru u martu 2017.godine u iznosu od 1.847.189 eura.
Međutim, ukupna cifra za ovakvu vrstu državne pomoći je daleko veća, na što je ukazao i
ministar kulture, Aleksandar Bogdanović, navodeći u julu 2019. godine, u Londonu, na Globalnoj
konferenciji o slobodi medija, “da je Vlada Crne Gore u periodu od otvaranja pregovora sa
Evropskom unijom na nediskriminatornoj osnovi otkupila dugove komercijalnih emitera u
iznosu od sedam miliona eura” i predstavljajući to kao “još jedan primjer podrške razvoju i
zaštiti medijskog pluralizma” 21 .
U Analizi medijskog sektora u Crnoj Gori sa preporukama za usklađivanje sa standardima
Savjeta Evrope i Evropske unije 22 konstatuje se da je “najkritičnija oblast direktno i indirektno
državno finansiranje medija kojem manjka transparentnost i pravična primjena pravila o
državnoj pomoći“. Dalje se konstatuje da je uspostavljeno “nekoliko formalnih ili neformalnih
sistema“ koji omogućavaju nekim od medija da vještački opstanu, “kao što je otpis dugovanja
koje imaju prema različitim državnim organima i preduzećima u državnom vlasništvu ili je
prema njima neopravdano velikodušna u smislu oglašavanja institucija javnog sektora ili drugih
programa javne podrške“.
Evropska komisija u svom Izvještaju o Crnoj Gori za 2019. godini izražava “zabrinutost zbog
transparentnosti i nediskriminacije u državnom oglašavanju i dalje postoji”, 23 a Reporteri bez
granica u Indeksu slobode medija za 2019.godinu navode da “ogromna većina državnih
institucija podržava provladine medije oglašavanjem u njihovim publikacijama” 24 . Freedom
House, u svom izvještaju Sloboda u svijetu 2019, takođe konstatuje da “Vlada često uskraćuje
kritički orijentisane medije za ugovore o oglašavanju sa javnim preduzećima ili subjektima pod
kontrolom države.” 25
Na netransparentne i diskrecione forme finansiranja medija čija je uređivačka politika
naklonjena vlasti na nacionalnom ili lokalnom nivou, prvi je i uporno godinama ukazivao Centar
za građansko obrazovanje (CGO) u svojim analizama, zagovarajući jednake šanse za sve medije
u Crnoj Gori. 26 CGO je prikupljao podatke na osnovu Zakona o slobodnom pristupu
informacijama, obraćajući se organima javnog sektora, tako da su cifre u tim izvještajima one za
koje je CGO prikupio pisane dokaze od tih organa a nikako konačne. U prosjeku je oko 70%
organa javnog sektora dostavljalo podatke, pri čemu se u izvještajima CGO-a navodi da
nerijetko neki identifikovani veliki oglašivači ili potrošači, kad je riječ o ulaganjima u medije,
nijesu dostavljali podatke. Ti nalazi upućuju na to da su organi javnog sektora značajan igrač u
ulaganjima i potrošnji na medijskom tržištu, ali i da postoje objektivno nejasni kriterijumi takve
potrošnje, odnosno da se ne baziraju na gledanosti/čitanosti/slušanosti i povjerenju u medije
već na tome da li ti mediji imaju podržavajući ili kritički odnos prema vlastima u izvještavanju o
njihovom radu.
21 http://www.mku.gov.me/vijesti/205588/Ministar-Bogdanovic-govorio-tokom-prvog-dana-Globalne-konferencije-o-
slobodi-medija-u-Londonu.html
22 https://rm.coe.int/analiza-medijskog-sektora-u-crnoj-gori-sa/16807b4d7d
23 https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/20190529-montenegro-report.pdf
24 https://rsf.org/en/montenegro
25 https://freedomhouse.org/country/montenegro/freedom-world/2019
26 http://cgo-cce.org/izdavastvo/demokratija-izdavastvo/#.XpWEXNMzZ0s
Prilikom prikupljanja informacija za potrebe tih analiza, CGO je naišao i na neke atipične
primjere netransparentnog finansiranja medija. Tako je Press d.o.o iz Podgorice, u čijem je
vlasništvu informativni portal Analitika, potpisao tokom 2015. godine više ugovora kojima se
reguliše plaćanje informacija koje, za potrebe ugovarača, objavljuje portal Analitika u
određenom periodu. Press d.o.o. je, prema nalazima istraživača CGO-a, potpisao takve ugovore
sa dvije opštine, dvije nezavisne državne agencije i jednim ministarstvom 27 .
Autori Analize medijskog sektora u Crnoj Gori sa preporukama za usklađivanje sa standardima
Savjeta Evrope i Evropske unije su se pozivali na analize CGO-a, a jedan od njihovih zaključaka je
i da se “mehanizmi finansiranja ne bi trebali koristiti za podršku 'pro-vladinim medijima' jer je to
veoma destabilizujući faktor, koji ugrožava ne samo aktere na tržištu, već podriva i glavnu ulogu
medija kao i povjerenje građana u medije“. Na nalaze CGO-a, uz zabrinost za ovu praksu,
direktno se poziva i State Department u svom Izvještaju o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori 28 .
Ovo pitanje je u Prijedlogu Zakona o medijima Vlade Crne Gore, koji je u skupštinskoj proceduri,
dobro adresirano i tu su sugestije CGO-a uvažene. Tako Prijedlog Zakona o medijima u članu 10
predviđa da će se u evidenciju medija unositi, pored osnovnih podataka i sljedeće: “1) podaci o
iznosu finansijskih sredstava dodijeljenih mediju za pružanje javnih usluga u skladu sa ovim
zakonom; 2) podaci o iznosu finansijskih sredstava dobijenih od javnog sektora, definisanog
zakonom kojim se uređuje oblast budžeta i fiskalne odgovornosti (u daljem tekstu: javni sektor);
3)promjene evidentiranih podataka i datum promjene podataka,” uz napomenu da podatke iz
pod 1) i 2) ima obavezu da dostavi osnivač medija. Dodatno, posebno poglavlje, kroz tri člana,
detaljno definiše transparentnost finansiranja medija iz javnih prihoda.
Članom 15 obavezuju se organi javnog sektora da do 31. marta tekuće godine za prethodnu
godinu na svojoj internet stranici objave evidenciju o uplatama medijima po osnovu oglašavanja
i drugih ugovorenih usluga, uključujući i ona sredstva koja su upućena preko posrednika,
odnosno agencija, uz naznaku da se jasno razdvajaju osnovi za uplatu oglašavanja od drugih
ugovorenih usluga koje se uplaćuju medijima. Prijedlog Zakona propisuje i da se na postupke
oglašavanja primjenjuju zakonske odredbe o javnim nabavkama. Takođe, članom 16 je
precizirana obaveza organa javnog sektora da evidenciju uplata medijima po bilo kojem osnovu
dostavlja nadležnom Ministarstvu kulture, koje sve to objedinjava i u formi godišnjeg izvještaja
objavljuje na svojoj internet stranici do 1.j una tekuće godine za prethodnu godinu.
Na ovaj način, Vlada je praktično priznala problem diskrecionog finansiranja medija i zakonski
solidno uredila ovo pitanje. Treba naglasiti da su ova rješenja novina ne samo za crnogorsko
zakonodavstvo, jer sa ovim problemom suočavaju i druge zemlje u regionu, ali je u ovom
segmentu, iako još uvijek samo u formi Prijedloga Zakona, pomak napravljen u Crnoj Gori. Ne
bi bilo dobro da tu dođe do promjene kroz amandmansko djelovanje u samoj Skupštini,
27 https://www.pcnen.com/portal/2016/12/29/novinarstvo-s-cijenom/
28 https://www.state.gov/reports/2019-country-reports-on-human-rights-practices/montenegro/
prilikom razmatranja ovog teksta kroz odbore i u plenumu, kojim bi bile ugrađene
konstrukcione greške i time poništen ovo važno zakonsko poboljšanje. Naravno, biće važno
pratiti i primjenu usvojenih zakonskih rješenja koja treba da obezbijede tržišno jednake šanse za
sve medije.
Vlada je predvidjela Prijedlogom Zakona o medijima i osnivanje Fonda za podsticanje pluralizma
i raznovrsnosti medija, u koji bi se izdvajao novac iz državnog budžeta, i to u iznosu od
“najmanje 0,08 % tekućeg budžeta Crne Gore utvrđenog godišnjim zakonom o budžetu”.
Međutim, u Predlogom Zakona se država ne obavezuju da taj Fond bude stalno funkcionalan,
već stoji da “država može obezbijediti dio sredstava iz budžeta Crne Gore u cilju pružanja javnih
usluga, radi ostvarivanja Ustavom i zakonom zajamčenih prava”. Navodi se da bi taj novac bio
korišćen “za: 1) medijske nekomercijalne sadržaje od javnog interesa, na jezicima manjinskih
naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica; i 2) medijske nekomercijalne sadržaje od
javnog interesa u štampanim neprofitnim medijima.” Sredstva bi se, kako se to propisuje,
raspodjeljivala “na način, pod uslovima i u skladu sa kriterijumima propisanim aktom
Ministarstva”, a samu raspodjelu bi vršili jednom godišnje na osnovu konkursa Savjet regulatora
za audiovizuelne medijske usluge (60 %) i Nezavisna komisija koju obrazuje Ministarstvo (40%).
Novac koji će raspodjeljivati Savjet biće u podfondu komercijalne i neprofitne medije, a onaj koji
će dijeliti Nezavisna komisija biće u podfondu za dnevne i nedjeljne štampane medije i
internetske publikacije. Lista oblasti koju Prijedlog Zakona propisuje iako formalno ekstenzivna
(16 oblasti) suštinski zaobilazi neke važne oblasti koje mogu podstaći razvoj istraživačkog
novinarstva i profesionalizma u medijima.
U predloženom Zakonu o medijima postoji odredba koja je kritikovana tokom javne rasprave, a
njome se prilikom odlučivanja o raspodjeli novca favorizuju one medijske organizacije koje su
učlanjene u kolektivno samoregulatorno tijelo. Aktuelna praksa sugeriše da su ovom normom
unaprijed favorizovani provladini medij koji su osnovali Medijski savjet za samoregulaciju, čime
se onda kroz taj mehanizam sužavaju jednake šanse za medije.
Samoregulatorni ili partijski sud
Kodeks novinara Crne Gore usvojen je 2002. godine od pet tada relevatnih novinarskih i
medijskih udruženja. Tekst Kodeksa je dopunjen krajem 2015. godine zajedničkim naporom
predstavnika relevantnih medija.
Medijski savjet za samoregulaciju (MSS) 29 , kolektivno samoregulatorno tijelo koje je u martu
2012. godine osnovala grupa javnih i privatnih medija, godinama je pokušavao da se nametne
kao nepristrasno i kredibilno samoregulatoro tijelo nadležno za sve medije u Crnoj Gori.
Sugestije koje su mu upućivane od strane nezavisnih stručnjaka 30 prihvaćene su tek sredinom
2017. godine, pa je MSS konačno odustao od prakse postupanja po prigovorima i žalbama na
29 http://www.medijskisavjet.me/index.php/mne/o-nama
30 https://www.hraction.org/2012/10/19/monitoring-novinarskih-samoregulatornih-tijela-u-crnoj-gori/
račun medija koji nijesu njegovi članovi, i uvažio činjenicu da nije jedini i ekskluzivni čuvar
Kodeksa 31 .
Dnevni listovi Vijesti i Dan, kao i nedjeljnik Monitor, koji su u privatnom vlasništvu, imaju
zaštitnike čitalaca (ombudsmane) od 2013, odnosno 2014. godine, i oni su nastavili da djeluju u
2019. godini. Dva preostala privatna dnevna lista koja koja izlaze u Crnoj Gori (Pobjeda i Dnevne
novine) spadaju u grupu od dvadesetak štampanih i elektronskih medija koji su osnovali MSS.
Kolektivno samoregulatorno tijelo je 2012. godine osnovano i od grupe lokalnih medija i
periodičnih glasila, ali je ono bilo kratkog vijeka i u 2019. godini nije evidentirana nikakva
njegova aktivnost.
Za veliki broj novih elektronskih medija (elektronske publikacije) koji su evidentirani od strane
Agencije za elektronske medije (AEM) ili nema pouzdanih podataka o njihovim vlasnicima i
uređivačkim timovima ili nemaju nikakvu formu samoregulacije.
Na internet sajtu MSS-a objavljeno je da je njegova Komisija za žalbe razmatrala 2019. godine
samo jednu žalbu, koja je odbijena 32 .
Zaštitnik čitalaca dnevnika Dan, Ilija Jovićević, tokom 2019. godine dobio je osam žalbi i sve ih je
odbacio 33 .
Zaštitnica čitalaca dnevnika Vijesti i nedjeljnika Monitor, Paula Petričević, je 2019. godine dobila
25 žalbi. Dvije žalbe je usvojila u potpunosti, pet samo djelimično, a osam žalbi čitalaca na
postupanje medija je riješeno kroz postupak medijacije. Ostale žalbe su odbijene.
Ombudsmanka Vijesti i Monitora je u jednoj prilici reagovala samoinicijativno, ukazujući na
značaj medijacije u samoregulatornoj praksi. „Ako želimo da čitaoci imaju povjerenje u
samoregulatorni mehanizam u Vijestima, dogovori postignuti kroz proces medijacije moraju
imati jednako značenje i jednaku obaveznost za sve“, napisala je Petričević. 34
Iako su Radio i Televizija Crne Gore osnivači i članovi Medijskog savjeta za samoregulaciju,
pitanjima kršenja profesionalnih principa i standarda, koja su definisana u dokumentu
Programski principi i profesionalni standardi RTCG, 35 bavi se Komisija za predstavke i prigovore
slušalaca i gledalaca, čije preporuke prihvata ili odbacuje Savjet RTCG.
MSS je sredinom 2018. godine saopštio da suspenduje aktivnosti zbog nedostatka novca.
Funkcionisanje MSS prve dvije godine finansirano je iz državnog budžeta i novcem od
međunarodnih donacija, a i kasnije je iz budžeta, preko Ministarstva kulture, finansijski
31 http://media.cgo-cce.org/2019/02/Savjest-sedme-sile.pdf
32 http://www.medijskisavjet.me/index.php/mne/zalbe-i-postupci/90-odluka-po-zalbi-branka-radulovica-protiv-pobjede-16-07-
2019
33 https://www.dan.co.me/ombudsman/index.php?nivo=2
34 https://www.vijesti.me/ombudsman/dodatan-oprez-pri-izvjestavanju
35 http://www.rtcg.me/rtcg/dokumenti/regulativa.html
diskreciono pomagan njegov rad. Iako je Statutom MSS 36 predviđeno finansiranje i po osnovu
članarine, nema podataka o tome da je to ikada bila praksa i u kojem obimu su mediji osnivači
finansirali svoje zajedničko samoregulatorno tijelo.
Dnevni listovi Dan i Vijesti, kao i nedjeljnik Monitor iz sopstvenih sredstava finansiraju aktivnosti
svojih inokosnih samoregulatornih tijela.
MSS nije dopunjavao svoj Statut i Poslovnik o radu Komisije za žalbe, pa i dalje ne postoje
obavezujuće sankcije za medije koji krše Kodeks novinara/ki Crne Gore. Tim aktima nije
predviđen ni postupak medijacije između medija i nekoga ko je procijenio da se medij ogriješio
o profesionalne etičke norme.
Za razliku od MSS-a, aktima o osnivanju inokosnih samoregulatornih organa u dnevnicima Dan i
Vijesti, te nedjeljniku Monitor, od osnivanja su precizirane sankcije kojima medij podliježe
ukoliko zaštitnik čitalaca procijeni da se medij ogriješio o neku odredbu Kodeksa novinara/ki
Crne Gore. Aktima o osnivanju ombudsmana je predviđena mogućnost medijacije.
Vladin Prijedlog Zakona o medijima ukazuje da Vlada ne odustaje od zalaženja u polje
samoregulacije kroz privilegovanje jednog, sebi bliskog, samoregulatornog tijela. U više navrata
visoki zvaničnici Vlade su javno navodili da će Vlada finansirati samoregulaciju demonstrirajući
time suštinsko nepoznavanje koncepta samoregulacije i namjeru da je zapravo prevedu u
regulaciju. U samom Prijedlogu Zakona stoji da „mediji mogu obrazovati kolektivno eksterno
samoregulatorno tijelo i svaki medij može obrazovati interno samoregulatorno tijelo“, ali se
brzo drugim odredbama jedno samoregulatorno tijelo favorizuje. Preciznije, predviđeno je da se
prilikom raspodjele sredstava iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija
„prednost daje osnivačima medija koji su članovi eksternih samoregulatornih tijela.“ Ovakvim
rješenjem, kojim se finansijska podrška medijima vezuje za unaprijed definisanu formu
samoregulacije, jedna grupa provladinih medija automatski dobija na prednosti, na šta su
ukazivali predstavnici civilnog društva u radnoj grupi koja je pripremala Predlog Zakona o
medijima, kao i tokom javne rasprave o predloženom Zakonu, ali i u kasnijim osvrtima na ovu
normu.
Prijedlog Zakona, takođe, predviđa, stavljanje na budžet samoregulacije kroz opredjeljivanje
sredstava za operativne troškove različitih mehanizama samoregulacije na godišnjem nivou, a
na osnovu zahtjeva koji oni podnesu za to. Jasno je da tu nema riječi o istinskoj želji Vlade da
podrži profesionalizaciju medija, jer za to postoje mnogi drugi načini koji se svjesno zaobilaze.
Takođe, jasno je da se poništava koncept samoregulacije ako sami mediji neće da ulažu u taj
mehanizam, nego on postaje budžetski korisnik.
Istovremeno je, u Predlogu Zakona o RTCG, predviđeno da nacionalni javni emiter, koji je jedan
od osnivača Medijskog samoregulatornog savjeta, ubuduće ima inokosno samoregulatorno
tijelo – ombudsmana, ali ono neće imati pristup sredstvima Fonda za pluralizam medija.
36 http://www.medijskisavjet.me/index.php/mne/dokumenti/ostali-dokumenti
Regulator se budi samo kad vlast pritisne taster
Agencija za elektronske medije (AEM) ne uspijeva da se profiliše kao nezavisni regulator, kako je
definisana Zakonom o elektronskim medijima. Izbor novog direktora, krajem februara 2019.
godine, potvrdio je da je nezavisnost pod ozbiljnim znakom pitanja, jer je na tu dužnost izabran
Goran Vuković, blizak rođak visokog funkcionera vladajuće DPS, Miodraga Vukovića, koji je
godinama u AEM-u radio kao elektroinženjer.
U svom Izvještaju za Crnu Gori za 2019.godinu, Evropska komisija je izrazila ozbilnu zabrinutost
zbog kontinuiranog političkog uplitanja u rad AEM-a 37 .
Potvrda postojanja direktnog političkog uticaja na odluke AEM-a je i kažnjavanje, u februaru
2020. godine, dvije kablovske televizije (Happy TV i Pink M), čije je sjedište u Srbiji. Te televizije
su u svojim programima oštro napadale crnogorsku vlast zbog donošenja Zakona o slobodi
vjeroispovijesti, a Savjet AEM-a je u tome prepoznao podsticanje na mržnju, diskriminaciju i
netrpeljivost prema pripadnicima crnogorske nacionalnosti. Savjet AEM-a je zabranio
operaterima da emituju pojedine emisije pomenutih televizija sve do 10. maja 2020. godine. To
samo po sebi ne bi bilo sporno da se radilo o dosljednom djelovanju AEM-a. Međutim, Savjet
AEM-a je godinama unazad tolerisao ozbiljna kršenja profesionalnih standarda na račun
protivnika crnogorske vlasti u emisijama televizije Pink M, pribjegavajući, nakon brojnih žalbi,
samo mjerama upozorenja, koje su ponavljane do u beskraj, iako je u dispozitivu svake odluke
stajalo da će sljedeća mjera biti oštrija 38 . Ta oštrina, ipak, nije ispoljena do momenta kada su
neke televizije svoj neprofesonalizam počele da demonstriraju i na račun vlasti u Crnoj Gori.
AEM je skoro osam godina izbjegavala i da primijeni član 82 Zakona o elektronskim medijima
koji obavezuje i kablovske operatere na zaštitu maloljetnika od neprimjerenih sadržaja. Tek u
februaru 2019. godine, AEM je usvojio izmjene Pravilnika iz 2011. godine. Tim izmjenama je
uvedena obaveza graničnog perioda za zaštitu maloljetnika i za kablovske operatere.
Nevladina organizacija Media centar, koja je inicirao ovu izmjenu Pravilnika, saopštila je da ta
inicijativa ne bi bila prihvaćena “da AEM nije dobila jasnu političku naredbu od vlasti da se
onemogući emitovanje Happy TV i Pink televizije, koji su postali nepoželjni mediji u Crnoj Gori
jer su počeli da kritikuju javne funkcionere”. Pomenute televizije su godinama, posredstvom
kablovskih operatera, emitovale tokom cijelog dana “reality” programe. Media centar je morao
i dodatno da interveniše, krajem marta 2019. godine, podsjećajući AEM da treba “da natjera
kablovske operatere na ograničavanje emitovanja sadržaja koji mogu štetiti maloljetnicima,“ na
šta se obavezao izmjenom Pravilnika, koji je, u međuvremenu, stupio na snagu.
37 https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/20190529-montenegro-report.pdf
38 http://media.cgo-cce.org/2019/04/Kontrolisani-haos-u-regulaciji-elektronskih-medija-web.pdf
AEM se oglasio nenadležnim u pogledu prigovora na rad elektronskih publikacija i nije, u
nekoliko navrata, reagovao navodeći u rješenjima da su “Pravilnikom o programskim
standardima u elektronskim medijima propisani standardi koji se odnose na pružaoce AVM
usluga (emitere i kablovske operatore) ali ne i na elektronske publikacije” 39 . Zakonom o
elektronskim medijima (čl. 144, stav 1) propisan je postupak po “prigovoru fizičkog ili pravnog
lica na rad pružaoca AVM usluge ili elektronske publikacije”, ali u Pravilniku se, zaista, ne
pominje nadležnost AEM u pogledu programskih standarda elektronskih publikacija, pa
proizilazi da zakon i podzakonski akt nijesu u saglasnosti, što je AEM koristio da se proglasi
nenadležnim, iako je nesporno koji akt ima veću pravnu snagu.
Mada je proteklih godina bilo prigovora da AEM ne treba da preuzima dio obaveza koje, po
prirodi stvari, pripadaju samoregulatornim tijelima a ne regulatoru, u Nacrtu Zakona o
audiovizuelnim medijskim uslugama je predviđena ranija obaveza da “odlučuje o prigovorima
fizičkih i pravnih lica u vezi sa radom pružalaca AVM usluga i distributera linearnih AVM usluga“
(ranije: odlučuje o prigovorima fizičkih i pravnih lica u vezi sa radom pružalaca AVM usluga).
Dodata je obaveza, da Agencija treba da „podstiče promociju samoregulacije i upotrebu
koregulacije“.
Prema ovom Nacrtu Zakona o audiovizuelnim medijskim uslugama, koji treba da zamijeni
aktuelni Zakon o elektronskim medijima, predviđena je promjena naziva nezavisnog regulatora
pa bi tako Agencija za elektronske medije postala Agencija za audiovizuelne medijske usluge.
No, osim ove promjene imena, Nacrt Zakona ne donosi bitnije novine kojim bi bila osigurana
nezavisnost regulatora. Takva rješenja su predlagana od strane predstavnika civilnog društva, ali
nijedno nije prihvaćeno. To je navelo i Media centar da pripremi drugačiju verziju zakona,
nudeći rješenja kojima bi bila osigurana nezavisnost Agencije. Model zakona Media centra
predviđa proceduru imenovanja članova Savjeta Agencije bez ocjenjivanja kvaliteta kandidata
od strane poslanika u Skupštini Crne Gore, čime bi bio izbjegnut uticaj političkih partija na rad
Agencije. Takođe, predviđa se brisanje metodologije bodovanja prijedloga za imenovanje koje
propisuje Nacrt Zakona o AVM uslugama kojeg je pripremilo Ministarstvo kulture.
Za razliku od predlagača Nacrta Zakona, Media centar u svom modelu predviđa da se iz kruga
ovlašćenih predlagača za imenovanje članova Savjeta Agencije brišu udruženja emitera
(komercijalnih i javnih) jer njihovo učešće u radu ovog tijela predstavlja potencijalni sukob
interesa. Da bi Savjet ostao i dalje petočlan, predlaže se da nevladine ogranizacije koje se bave
zaštitom ljudskih prava i sloboda imenuju dva člana u Savjet.
Takođe, Media centar smatra da je potrebno zakonom obavezati regulatora da izrađuje analize
o primjeni zakonskih odredbi u pogledu sopstvene produkcije i programskih standarda
pružalaca audiovizuelnih medijskih usluga. Ta analiza bi se radila najmanje jednom u pola
godine i dala bi presjek “koji pružaoci AVM usluga ispunjavaju zakonom uređene obaveze i
obaveze koje proističu iz odobrenja za rad elektronskih medija (sopstvena produkcija itd…).”
39 https://aemcg.org/?s=portal+vijest%2C+prigovor
RTCG – primjer otpora vlasti evropskim standardima
Nacionalni javni emiter RTCG i u 2019. godini trpi kritike i gubi povjerenje javnosti, nakon što je
u akciji od jeseni 2017. do sredine 2018. godine vlast otvoreno narušila njegovu nezavisnost. To
je počelo od nezakonitog razrješenja dvojice članova Savjeta, nastavilo se uspostavljanjem
kontrolisane većine u tom upravljačkom tijelu koje je, potom, nezakonito smijenilo generalnu
direktoricu RTCG, Andrijanu Kadiju i na njeno mjesto postavilo Božidara Šundića, a koji je ubrzo
nezakonito smijenio direktora TVCG, Vladana Mićunovića, i urednika urednika Prvog programa
TVCG, Aleksandra Mirkovića, kao i čitav prateći uređivački tim. Sve to je učinjeno uprkos
prethodnim ozbiljnim upozorenjima od strane Evropske unije, uticajnih država članica EU, zatim
SAD i međunarodnih organizacija. Reakcije svih ovih međunarodnih adresa, ali i relevantnih
crnogorskih NVO i medijskih udruženja, bile su unisone u osudi takve akcije, iako bez efekta u
odnosu na odlučnost vlasti da zauzme RTCG.
Pervertiranost akcije se oslikava i u načinu izvedbe koja je bila troslojna – paralelno se išlo ka
povratku kontrole nad RTCG-om, obračunu sa najkritičnijim NVO koje su radile u pravcu zaštite
nezavisnosti RTCG, ali se mjerila i granica prema EU u smislu tolerancije EU prema kršenju
standarda i dobrih praksi na koje se država Crna Gora procesom evropske integracije obavezala.
Zato je slučaj RTCG više nego priča o slobodi medija i njenim ograničenjima – to je ogledalo
disfunkcionalnosti vladavine prava u Crnoj Gori i otpora vlasti evropskim standardima zarad
očuvanja partijskog interesa nezavisno koliku to štetu nanosilo javnom interesu. Slučaj RTCG-a
je otkrio i da je vladajuća struktura, po prvi put od nezavisnosti države, spremna da se
konfrontira sa svojim glavnim partnerima – EU, zemljama članicama i SAD – zarad djelića moći,
a što je dobro otrijeznilo mnoge u EU.
Novi generalni direktor je, reagujući na zahtjeve za njegovom i ostavkama novog saziva Savjeta
RTCG, koje je formulisao građanski pokret 'Odupri se', koji je više nedjelja početkom 2019.
godine mobilisao građane na protestne šetnje ulicama Podgorice, otvoreno govorio da on i
rukovodstvo nijesu u službi javnosti i da neće podnijeti ostavku. „Što se tiče menadžmenta i
RTCG, mi radimo u službi države“, kazao je Šundić u intervjuu za dnevnik Pobjeda, i time priznao
da on i nova uprava nacionalnog javnog medijskog servisa krše Zakon o nacionalnim javnom
emiterima RTCG, koji propisuje nešto sasvim drugačije. 40
Suočeni sa javnim i oštrim kritikama na račun uređivačke politike, Savjet je krajem febuara
2019. godine jednoglasno odlučio da formira komisiju koja će se baviti analizom informativnog
programa TVCG. Odluka je donešena na prijedlog člana Savjeta, Milana Radovića, koji je, prema
izvještavaju agencije Mina, ocijenio da je značajno palo poštovanje principa i standarda u TVCG i
40 „Djelatnost nacionalnog javnog emitera iz stava 1 ovog člana je pružanje javnih audio-vizuelnih usluga kojima se
zadovoljavaju: demokratske, socijalne, kulturne, obrazovne i druge potrebe od javnog interesa svih segmenata crnogorskog
društva; obezbjeđuje ostvarivanje prava i interesa građana i drugih subjekata u oblasti informisanja, bez obzira na njihovu
političku, vjersku, kulturnu, rasnu ili polnu pripadnost, Član 2, stav 2
da u radu postoji jednostranost. Međutim, u javnosti se nikada nije pojavio nikakav izvještaj ove
komisije, niti se zna da li je ona uopšte radila i kako, a ni sam Radović se više nije oglašavao
javno oko tog pitanja.
Nadležni sudovi su krajem 2019. godine donijeli konačne presude kojima su ozvaničene ocjene
stručne i laičke javnosti o nezakonitim smjenama menadžmenta RTCG i TVCG. Vrhovni sud Crne
Gore je potvrdio da je Andrijana Kadija nezakonito razriješena sa mjesta generalne direktorice
RTCG. Ovaj sud je krajem decembra 2019. odbio reviziju odluke Višeg suda u Podgorici kojom je
prethodno potvrđeno da je Kadija nezakonito razriješena 41 . Takođe, Vrhovni sud je potvrdio
nezakonitu smjenu Aleksandra Mirković sa pozicije urednika Prvog programa TVCG, odbijajući
reviziju RTCG protiv presude Višeg suda odnosno potvrđujući odluke Osnovnog suda u Podgorici
i Višeg suda u korist Mirkovića. 42 Konačno, Vrhovni sud Crne Gore je, nešto ranije, potvrdio i
presudu danilovgradskog Osnovnog suda da je bivši direktor TVCG Vladan Mićunović
nezakonito razriješen 43 .
Sredinom 2019. godine izabran je novi Savjet RTCG, na čijem je čelu ostao Ivan Jovetić. Osim
Jovetića, u upravljačkom tijelu su ostali Goran Sekulović i Milan Radović, koji je pokrenuo
inicijativu za smjenu Andrijane Kadije, a novi članovi su Ilija Despotović, Nikola Tatar, David
Delibašić, Pavle Radovanović, Predrag Marsenić i Bojana Jokić.
Nekoliko relevantnih nevladinih organizacija je ocijenilo da je u Administrativnom odboru
Skupštine Crne Gore, prilikom predlaganja liste za članove Savjeta, ponovo prekršen Zakon o
nacionalnom javnom emiteru RTCG 44 . Naime, Administrativni odbor je validnom ocijenio
dokumentaciju nevladinih organizacija koje su predložile kandidata Gorana Sekulovića, a koje
ne djeluju u oblasti zaštite ljudskih prava na način kako to propisuje Zakon. Zakonski kriterijumi
su zanemareni za značajan broj NVO koje su predložile Sekulovića, među kojima su, na primjer,
udruženja penzionera, folklorni ansambli, vokalno-instrumentalne grupe i teatri, navedeno je u
reagovanju nevladinih organizacija. U reagovanju stoji i da značajan broj NVO iz oblasti medija
koje su podržale kandidaturu Milana Radovića javnost ne prepoznaje po projektima u ovoj
oblasti.
Centar za građansko obrazovanje (CGO), Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO),
Institut alternativa (IA) i Centar za monitoring i istraživanja (CeMI) su ocijenili da je
problematična bila i kandidatura Pavla Radovanovića, jer je on, u trenutku predaje
dokumentacije za člana Savjeta RTCG, bio imenovan od Vlade Crne Gore za člana Komisije za
evropske integracije i za šefa Radne grupe za pripremu i vođenje pregovora o pristupanju Crne
Gore Evropskoj uniji koja se odnosi na pregovaračko poglavlje 3 (Pravo osnivanja preduzeća i
sloboda pružanja usluga). Administrativni odbor je, protivno članu 26 Zakona o nacionalnom
javnom emiteru RTCG, predložio Radovanovića za člana Savjeta RTCG, ocijenile su te nevladine
41 http://www.rtcg.me/vijesti/drustvo/263491/vrhovni-sud-kadija-nezakonito-smijenjena.html
42 https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/vrhovni-sud-mirkovic-nezakonito-smijenjen
43 http://www.rtcg.me/vijesti/drustvo/257460/vrhovni-sud-micunovic-nezakonito-razrijesen.html
44 https://institut-alternativa.org/dps-protiv-eu-i-sad-u-novoj-akciji-zadrzavanja-kontrole-nad-rtcg/
organizacije. Oni su se u prilog svojoj tvrdnju pozvali i na stav Agencije za sprječavanje korupcije
(ASK), koja je ukazala na formalnu prepreku da Radovanović bude član Savjeta RTCG. Međutim,
to je ignorisano iako su upravo ranije stavovi ASK-a bili presudni u smjenama onih članova
Savjeta RTCG koji nijesu bili po volji vladajućoj partiji, što samo učvršćuje percepciju o duplim
standardima koje primjenjuje Administrativni odbor u partijskom oblikovanju Savjeta.
Novi saziv Savjeta je u par navrata javno kritikovao neke uredničke propuste u TVCG, ali nije
suštinski učinio ništa što bi makar nagovijestilo otklon od politike koju je generalni direktor
Šundić označio kao 'služenje državi', a koja je od dijela domaće javnosti i relevatnih
međunarodnih adresa prepoznata kao praksa koja trpi snažan partijsko-politički uticaj i zato
izaziva „ozbiljnu zabrinutost“.
Savjet je oštro osudio način na koji je TVCG izvještavala o napadu na novinara dnevnog lista Dan
u poslovnom centru Delta i zatražio sprovođenje interne istrage o tome i u nekoliko navrata je
dao za pravo podnosiocima žalbi zbog uređivačkih propusta.
Međutim, Savjet je propustio da postavi cilj menadžmentu da RTCG bude prvi medij u zemlji po
povjerenju i da precizno oroči dostizanje toga cilja uz opciju razrješenja ako se to ne dostigne,
kako je to sugerisano iz civilnog sektora.
Savjet je ignorisao i zahtjeve NVO Media centra da se javnosti odgovori na pitanje kako je TVCG
prenosila uživo proslavu godišnjice privatnog dnevnog lista Pobjeda i koliko je koštalo
angažovanje tehnike i ljudstva TVCG za potrebe tog direktnog prenosa u udarnom terminu.
Takođe, Savjet je, dugo i bez obrazloženja, izbjegavao da objavi najnovije redovno godišnje
istraživanje javnog mnjenja o RTCG koje je IPSOS uradio u oktobru 2019. uradio 45 . Prema analizi
NVO Media centar 46 , ključni parametri su u tom najnovijem istraživanju lošiji, u poređenju sa
ranijim sličnim istraživanjima, uz ocjenu da pad povjerenja u TVCG pokazuje da građani nisu
zadovoljni radom ovog medija koji se finansira iz Budžeta.
Prema istraživanju NVO Juventas, nezavisnost RTCG je važna za 76,5 odsto ispitanika, od čega je
za 62,3 odsto to u potpunosti važno. To istraživanje je pokazalo da 36,8 odsto ispitanika vjeruje
da RTCG nije nezavistan od političkog uticaja, a 25,1 odsto smatra da jeste djelimično, dok je
samo 25,1 odsto ispitanika kazalo da je RTCG nezavisa, uglavnom ili u potpunosti. 47
U izvještaju Evropske komisije Crnoj Gori za 2019.godinu ocijenjeno je da političku uplitanje u
rad nacionalnog javnog servisa ostaje predmet ozbiljne zabrinutosti 48 . Taj kritički stav je izoštrio
šef Delegacije EU u Crnoj Gori, Aivo Orav, koji je u jednom tvitu poručio da je „posljednji
izvještaj EK o Crnoj Gori poslao jasnu poruku o važnosti otklanjanja kontinuiranog političkog
45 http://www.rtcg.me/sw4i/download/files/article/TV%20RTCG%20BRAND%20EQUITY%20AND%20IMAGE%20STU
DY%202019%20MNE.pdf?id=2358
46 https://www.pcnen.com/portal/2020/03/24/analiza-objavljenih-nalaza-istrazivanja-javnog-mnjenja-o-rtcg-2/
47 http://www.rtcg.me/vijesti/drustvo/233440/gradjanima-vazno-da-rtcg-bude-nezavisan.html
48 https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/20190529-montenegro-report.pdf
uticaja na Javni servis RTCG. To je pitanje za ozbiljnu zabrinutost i zahtijeva odlučne korake”. Taj
tvit su podijelili najviši zvaničnici EK, uključujući komesara Johanesa Hana, ali i Ambasada SAD u
Crnoj Gori.
Media centar je ukazao javnosti na to da Prijedlog Zakona o RTCG, koji je usvojila Vlada krajem
oktobra 2019. godine, sadrži norme kojima se procedura izbora članova Savjeta RTCG pogoršala
u odnosu na aktuelno zakonsko rješenje. Naime, Prijelog Zakona o RTCG propisuje da se članovi
Savjeta RTCG biraju u Skupštini Crne Gore, a da radno tijelo Skupštine (Administrativni odbor)
sačini listu kandidata za članove Savjeta na osnovu biografije i iskustva kandidata, intervjua
poslanika sa kandidatima i broja ustanova, odnosno nevladinih organizacija koje su podržale
kandidaturu pojedinog kandidata. Na taj način bi većina u Adminstrativnom odboru odlučivala o
kandidatima i samo oni koji su po volji te vladajuće većine mogli bi ući u Savjet RTCG što bi
značilo formalizovanje partijskog uticaja na kadriranje u Savjetu RTCG.
Kako se sa 104. mjesta u 2019. vratiti na 45. iz 2006.
Trend pada medijskih sloboda u Crnoj Gori predstavlja već zabrinjavajući kontinuitet, a Indeks
slobode medija Reportera bez granica Crnu Goru pozicionira u 2019.godini na 104.mjesto.
Podsjećanja radi, 2006. godine Crna Gora je u na istoj listi bila na 45 mjestu 49 .
U izvještajima Evropske komisije i drugih relevantnih međunarodnih institucija i organizacija,
godinama unazad se konstatuju isti problemi koji ostaju neriješeni, ili se čak i usložnjavaju i
pored navodne opredijeljenosti vlasti da afirmišu slobodu medija.
Kako bi se adresirali ključni identifikovani problemi neophodno je da se sprovede niz mjera u
relativnom brzom roku, a koje, između ostalog, uključuju:
Ozbiljno i značajno produbljivanje napora i intenziviranje istraga slučajeva napada na
novinare i imovinu medija uz konkretne i mjerljive rezultate koji podrazumijevaju i
otkrivanje nalagodavaca;
Usvajanje Prijedloga Zakona o medijima uz nekoliko važnih intervencija u tom tekstu a
koje se odnose na: 1) jačanje pozicije i odgovornosti glavnog urednika uz povećanje
zaštite njegovih prava, 2) funkcionalno uvažavanje pluralnosti i autonomnosti rada
samoregulatornih tijela uz podsticanje samih medija da ulažu u ovu oblast a bez
pokušaja da se samoregulacija kroz budžetsko finansiranje pretvori u koregulaciju ili
regulaciju, 3) svođenje prioriteta Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija
na manje oblasti koje će dati širi obuhvat za razvoj medija i istraživačkog novinarstva, 4)
jačanje odgovornosti osnivača medija i glavnog i odgovornog urednika uz zaštitu
49 Trend pada medijskih sloboda u Crnoj Gori po Press Freedom Index RSF – 2019 – 104 (32.74), 2018 – 103
(31.21), 2017 – 106 (33.65), 2016 – 106 (32.79), 2015 – 114 (34.63), 2014 – 114 (34.78), 2013 – 113 (32.97), 2012 –
107 (39.00), 2011 – nije rađeno istraživanje, 2010 – 104 (28.50), 2009 – 77 (17.00), 2008 – 53 (10.00), 2007 – 58
(19.00), 2006 – 45 (11.59)
novinara za objavljeni medijski sadržaj, 5) smanjenje rokova za intervenciju medija na
neprimjerene komentare uz prateće sankcije, i 6) zaštitu novinarskih izvora u skladu sa
međunarodnim standardima, uključujući posebno preporuke Komiteta ministara Savjeta
Evrope i uzdržavajući se od represivnih mjera radi otkrivanja novinarskih izvora koje
mogu imati odvraćajući efekat (chilling effect).
Usvajanje Prijedloga Zakona o RTCG uz izmjene koji obezbijeđuju finansijsku i uređivačku
nezavisnost RTCG i upravljačkih organa RTCG, a što podrazumijeva: 1) ukidanje obaveze
potpisivanja ugovora između Vlade i RTCG, 2) omogućavanje RTCG da se finansira i iz
donacija za sve svoje programske sadržaje, 3) jačanje programske i finansijske
transparentnosti rada RTCG, 4) uklanjanje odredbe o uvođenja Upravnog finansijskog
odbora RTCG kao organa RTCG, na način da ostanu organi upravljanja Savjet RTCG i
generalni direktor RTCG, uz osnaživanje uloge i nezavisnosti Savjeta RTCG, a posebno i
kroz strukturu, način izbora, imenovanja i razriješenja članova Savjeta, i 6) preciziranje
sankcija za generalnog direktora RTCG za neispunjavanje godišnjih programskih i
finansijskih planova, kao i odluka Savjeta.
Usvaojanje novog Zakon o audio-vizuelnim medijskim uslugama po modelu nevladine
organizacije Media centra, a koji garantuju zakonski okvir za nezavisnost Agencije za
audio-vizuelne medijske usluge (sadašnji AEM) i njenihgovih upravljačkih tijela;
Raspisivanje konkursa za izbor novih savjeta RTCG i AVM i sprovođenja tih izbora po
novim zakonskim rješenjima, a koji uvažavaju gore navedene prijedloge u dijelu jačanja
nezavisnosti i pluralnosti članova tih savjeta;
Stvaranje pratećih praktičnih uslova za regulatora medija i za javni medijski servis da
rade bez opterećenja neprimjerenog političkog uplitanja i pritisaka, a u skladu sa
zakonom i profesionalnim standardima;
Ažurnu izradu podzakonskih akata za Zakon o medijima uz konsultacije sa medijskim
organizacijama i NVO koje se bave medijima;
Podršku samoregulaciji kroz uspostavljanje godišnje novčane nagrade za
samoregulatorno tijelo koje najbolje obavlja svoj posao (uz prethodno definisanje jasnih
kriterijuma i konsultacija sa medijskim organizacijama i NVO koje se bave medijima);
Podršku inicijativama za uvođenje medijske pismenosti u formalni obrazovni sistem i
kreiranje plana njihove primjene uz uključenje obrazovnih institucija, medijskih
organizacija i NVO koje se bave medijima.
